Rabindranath Tagore - THE GARDENER

" I hurt you, for fear you should never know any pain."

 

THE GARDENER

I long to speak the deepest words I have to say to you; but I
dare not, for fear you should laugh.
That is why I laugh at myself and shatter my secret in jest.
I make light of my pain, afraid you should do so.

I long to tell you the truest words I have to say to you; but I
dare not, being afraid that you would not believe them.
That is why I disguise them in untruth, saying the contrary of
what I mean.

I make my pain appear absurd, afraid that you should do so.
I long to use the most precious words I have for you; but I dare
not, fearing I should not be paid with like value.
That is why I gave you hard names and boast of my callous
strength.

I hurt you, for fear you should never know any pain.
I long to sit silent by you; but I dare not lest my heart come
out at my lips.
That is why I prattle and chatter lightly and hide my heart
behind words.

I rudely handle my pain, for fear you should do so.
I long to go away from your side; but I dare not, for fear my
cowardice should become known to you.
That is why I hold my head high and carelessly come into your
presence.
Constant thrusts from your eyes keep my pain fresh for ever.

&&&

Rabindranat Tagore - Gradinar

Čeznem da ti kažem najudblje reči koje
ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu
svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvernije reči koje ti
imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim
suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući
da bi to mogla učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči
što imam za te, ali se ne usuđujem, strahujući
da mi se neće vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom
surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada
saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe; ali se
ne usuđujem, jer bi mi srce iskočilo na
usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam
svoje srce rečima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to
mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvek; ali se ne
usuđujem, strahujući da bi mogla otkriti moj
kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo
u tvoje društvo.
Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je
moj bol večito svež.